Pride of Baghdad

Sećate se Bambija? Ili, ako ste nešto mlađi, Kralja Lavova? Možda sličnih pričica sa govorećim životinjama i manje-više prikrivenim moralnim/obrazovnim porukama? Pa, ako se toga samo sećate trebalo bi da polako otvorite oči i obnovite gradivo. Novo vreme donosi i nove priče. A ovo je baš jedna od njih. Ne znam da li ste ljubitelji sličnih priča o životinjama sa ljudskim osobinama, ali ovu ćete morati da pročitate. Čekajte, jesam rekao „ljudskim osobinama“? Upps, greška u koracima.. Životinje u ovom stripu imaju sve one osobine koje bi ljudi voleli da imaju, dok, na nesreću, ispoljavaju neke koje oni vole da nazivaju "životinjskim".

The damn sky is never going to fall...

"Freedom cannot be given, only earned..."

Sasvim jednostavna rečenica koju izgovara lavica, stojeći ispred srušenog zida koji je predstavljao prepreku između nje i slobode. Kao čitaoci, bivamo katapultirani pravo u središte zbivanja: početak bombardovanja Bagdada, za vreme američke invazije na Irak, 2003. godine. Iz ruševina zoološkog vrta se spašava čopor lavova, koji se tako iznenada nađe na dugo priželjkivanoj slobodi. Iako su metafore u stripu veoma jednostavne i očigledne, ni najmanje ne gube na jačini, naprotiv. Ionako su one male i jednostavne istine i najvrednije.Ono što mi se dopalo je lukav potez scenariste da gledamo razaranje i uništavanje očima nevinih bića, kojima nije u prirodi da čine slične stvari. Sasvim dovoljno da nas podsete na neispravnost takvih postupaka.

Crtež je maestralan. Onako „diznijevski“, nije mogao da predstavlja veću suprotnost priči koju prati. Želite da vidite već spomenutog Bambija pod kišom metaka? Miki Mausa okrvavljenog na tlu? Pa izvolite, pročitajte ovaj strip. Ne baš takve, ali slične stvari ćete naći ovde. Jezivo i morbidno na neki način, ali savim primereno poruci koju ovaj strip šalje. Izvanredna metafora na uništeno nevino destinjstvo, a samim time i takvu budućnost. Strip je nastao posle otrežnjenja nakon „patriotskog“ talasa u Americi 2002-2003. godine, kao jedna od mnogih poruka za prestankom ludila koje može samo čovek da pokrene a koje se zove rat. Koliko god to suvoparno zvučalo. Scenarista, i sam rođeni Amerikanac, ne zauzima poziciju i ne opravdava postupke nijedne strane u sukobu. Tu i tamo nas tek podseti zbog čega je sve i započelo(kornjače koje se dave u reci punoj nafte), ali nam ostavlja prostora da sami iskoristimo mozak i iznesemo zaključke.

Na kraju, poruka priče je sažeta u jednoj jedinoj reči, koju izgovara majka-lavica dok američki vojnici pucaju na njih: Animals!!!!!! Šta treba čovek da učini da bi ga životinja nazvala tako? Iako sam jednom rekao da ne opravdavam aktuelne ratno-političke teme u stripu, nisam mogao da se ne osvrnem na ovo remek-delo, ako ni zbog čeg drugog, onda zbog jednostavnosti i jačine pripovedanja, kao i zbog univerzalne poruke koju sa sobom nosi.Jedino otvoreno pitenje posle čitanja stripa mi je bilo: na koga se misli pod "Čopor iz Bagdada"? Kako god okrenemo, glavni junaci ove priče su životinje. Na ovaj ili onaj način.

- Babylon`s a town downriver. Their lion`s a statue of one of your kind trying to eat a man... but the man`s fightning off the big stone cat. Legend says that as that statue`s still standing, this land`ll never fall to outsiders.
-I don`t follow.
-They`re just, what do you call`em... symbols. You know walkers, never say what they mean.
-Yes, but this is our land now, too. Who are we supposed to be in the statue...the lion, or the man?
-Maybe you`re both. Or maybe you`re neither. What`s the matter?